Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Krapina

Rješavali smo osmosmjerke. Gledali kratki video s youtubea ONLINE IGRE. Razgovarali smo o videu, a nakon toga smo započeli razgovor o njihovom igranju online igra (koje igre igraju, koliko često, komuniciraju li sa suigračima, na koji način? Jesu li bili bezobrazni? Da li vas je netko povrijedio tijekom igre, što ste učinili?). Došli smo do pojma GRIEFER-  nasilnik koji iskazuje  nasilje putem računalnih igara. Želi povrijediti, naljutiti ili na bilo koji drugi način uznemiriti igrača, uništiti tuđu igru.

Razgovor o filmovima i brojevima koji se prikazuju, za koji uzrast su određeni filmovi. Isto tako i o igrama. Igre koje imaju oznake koje govore koja djeca, odnosno djeca kojeg uzrasta  smiju igrati online igru.  Na kraju sata su učenici igrali igru primjerenu njihovim godinama- INTERLAD- koja se učenicima jako svidjela.

U područnim školama smo pričali o digitalnim kompetencijama, digitalnoj komunikaciji, rješavali razne igre vješala, proučavali pojmove elektroničkog nasilja. Izrađivali plakate, stripove. Učenici prvog i drugog razreda su radili svoje emotikone nakon zanimljive prezentacije istih i kako se oni koriste u komunikaciji. Odigran je i kviz Kahoot! o emocijama koje mi ljudi u stvarnom svijetu neverbalno pokazujemo. Učenicima je ovo bilo jako zanimljivo i svi su se s veseljem natjecali. Rješavali smo i Escape Room te Vjevericu i Internet.

S učenicima 5. i 6. razreda smo radili OPASNOST GDJE GOD KLIKNEŠ. Na početku su učenici gledali film i kratko smo razgovarali  o njemu. Zatim su stvarali neželjenu poštu i uočavali njezine  loše strane. Upoznali su se i ponovili znanje o virusima i načinima kojima se može spriječiti njihovo širenje računalom. Imali su grupni rad i rješavali su nastavni listić te na kraju radili prezentaciju o nekim virusima koje do sada  nismo spomenuli.

Uz to, u područnim školama je održana radionica: „Stani! Blokiraj! Reci!“ Učenicima su se podijelili crveni, žuti i zeleni kartoni. Učiteljica je čitala primjere elektroničkog nasilja i primjere ponašanja na internetu koji ne uključuju nasilje. Učenici su dizali obojane kartone ovisno o tome slažu li se ili ne sa navedenom tvrdnjom. Potom su gledali video o nasilju putem interneta te komentirali pogledano prema postavljenim pitanjima. Samostalno su izrađivali plakat s porukama koje šaljemo jedni drugima uspoređujući one koje su loše („Ružna si u toj haljini“) i one koje bi trebalo preoblikovati u dobre („Ne stoji ti baš ova boja haljine ili kroj, ljepša ti je roza.“). Koristeći alat „canva“ učenici su izradili plakat o savjetima i pravilima ponašanja na internetu.

U sedmim i osmim razredima područne škole održali smo parlaonicu i radionicu o ovisnostima na internetu i ovisnosti o online kupovini, društvenim mrežama i igricama. Učenici su rješavali test ovisnosti i dobili povratne informacije jesu li ovisnici o internetu. Nakon završenih radionica dobili su ugovore koje potpisuju sami sa sobom da će brinuti o svojem zdravlju u skladu s time paziti koliko vremena provode na internetu, te da će se ponašati u online svijetu onako kako se treba ponašati i u stvarnosti.

Učenici 7. i 8. razreda su gledali edukativni film TKO SE TO ŠALI S MOJIM PODACIMA.  Nakon gledanju smo razgovarali o filmu te su pisali svoj osvrt na film.

Neki od osvrta:

Vanja Poslon 7.c

Sviđa mi se to što se prikazuju pravi problemi interneta ali I kako ih riješiti, pokazuje se što ne smijemo raditi preko interneta te kako se bolje zaštititi. Žao mi je što su ljudi bili dovoljno naivni da ih netko prevari i što su tako lako dali svoje podatke nepoznatim osobama, ali mi je drago što su ti problemi bili riješeni.

 Nika Ferček 7.c

Sviđa mi se što su realni životni problemi prikazani na neki način pozitivno i kreativno , to što dobivamo primjer da društvene mreže i ljudi iza tih društvenih mreža nisu jednaki kao uživo ni po izgledu ni po karatkeru na društvenim mrežama možemo biti tko god poželimo a osobe koje za to ne znaju mogu biti lakovjerni i određeni to iskoriste. MORAMO ZAPAMTITI DA JE BITNO BITI OPREZAN SA BILO KIME I NIKAD NE ZNAMO ŠTO ĆE SE DOGODITI SUTRA, I TKO ĆE NAŠE PODATKE ISKORISTITI U SVOJU KORIST!

Bela Dragčević 7.c

Film mi se svidio zato jer se mnogim ljudima događaju stvari koje su bile prikazane u filmu. Svoje osobne podatke nikad ne smijemo davati nikome, čak niti prijateljima, a kamoli nekome koga ne poznajemo. Meni se nikad nije tako nešto dogodilo, ali moguće je I moram paziti. 

 Kimi Gregurović 7.c

U filmu mi se svidjelo to što nas uči o tome kako zaštititi svoje osobne podatke, s kime ih dijeliti…Film mi se još svidio zbog načina na koji je Agencija prikazala tu temu u stvarnim i realnim primjerima.

 Kiara Šimunić 7.c

Film je jako dobar jer je nas uči da nikada ne dajemo svoje podatke nikome. Ako želimo svoje podatke nekome poslati moramo razmisliti dali je to pametno i što bi nam se moglo dogoditi. Način na koji možemo spriječiti krađu identiteta je da prijavimo policiji ili roditeljima ili da blokiramo tu osobu. Bilo na Instagramu ili na Facebooku ili bilo gdje drugdje moramo biti oprezni i paziti na svoje podatke. Ako imate problem na internetu obratite se roditeljima ili nekom starijem za pomoć. Savjet: Nikada ne šaljite svoje slike ili svoje osobne podatke

Luka Hržica 7.c

Ovaj film me podsjetio kako je važno štititi svoje podatke pod svaku cijenu te ih ne odavati nikomu, čak niti ljudima koje poznajemo. Svidio mi se način na koji su prikazane priče, a nije mi se svidjelo kakva čudovišta vrebaju na internetu- kakvih groznih ljudi tamo ima… Stvarno ne bih želio da se bilo tko nađe u takvoj situaciji, a pogotovo ne ja…

Mirta Pavić 7.a

U filmu se radi o prijateljima koji gledaju kratke filmove o krađi osobnih podataka prema istinitim događajima. Neki od primjera su kako je muž upotrijebio podatke od svoje bivše žene za istraživanje ili kako je djevojčica stekla online prijatelje i njima slala svoje fotografije (na kraju je njezina majka zvala policiju i otkrilo se da su njezini ''prijatelji'' bili odrasle osobe koje su ju iskorištavale). Svidio mi se film jer je bio poučan-uči nas da ne bi nikome smjeli otkrivati svoje podatke osim bližnjima jer bi ih mogli zloupotrijebiti kao što je jedan susjed iskoristio drugoga uz pomoću OIB-a i ostalih podataka. Nisu mi se svidjeli ljudi koji su iskorištavali osobe koje su im vjerovale iako mi se niti ne sviđaju lakovjerni ljudi koji su im samo tako otkrivali (u nekim slučajevima) svoje podatke.

Ema Novak 8.a

U filmu se govori o krađi identiteta, nedozvoljenoj uporabi osobnih podataka, neadekvatnoj zaštiti osobnih podataka, lažnim profilima n društvenim mrežama, obradi osobnih podataka u svrhe marketinga te zloupotrebi osobnih podataka djece na internetu. Ovaj film smatram vrlo poučnim. Svaka scena u filmu prikazivala jer različite probleme na internetu. Svaki problem imao je svoje posljedice .  Najviše mi  se sviđala  priča Tine i njezine mame  jer su  pričale o temi koja se danas  najčešće  događa  kod mladih. Tinejdžeri vjeruju nepoznatim ljudima na internetu te im daju svoje podatke i šalju svoje slike ne  razmišljajući o mogućim posljedicama.

Rješavali smo osmosmjerke. Gledali kratki video s youtubea ONLINE IGRE. Razgovarali smo o videu, a nakon toga smo započeli razgovor o njihovom igranju online igra (koje igre igraju, koliko često, komuniciraju li sa suigračima, na koji način? Jesu li bili bezobrazni? Da li vas je netko povrijedio tijekom igre, što ste učinili?). Došli smo do pojma GRIEFER-  nasilnik koji iskazuje  nasilje putem računalnih igara. Želi povrijediti, naljutiti ili na bilo koji drugi način uznemiriti igrača, uništiti tuđu igru.

Razgovor o filmovima i brojevima koji se prikazuju, za koji uzrast su određeni filmovi. Isto tako i o igrama. Igre koje imaju oznake koje govore koja djeca, odnosno djeca kojeg uzrasta  smiju igrati online igru.  Na kraju sata su učenici igrali igru primjerenu njihovim godinama- INTERLAD- koja se učenicima jako svidjela.

U područnim školama smo pričali o digitalnim kompetencijama, digitalnoj komunikaciji, rješavali razne igre vješala, proučavali pojmove elektroničkog nasilja. Izrađivali plakate, stripove. Učenici prvog i drugog razreda su radili svoje emotikone nakon zanimljive prezentacije istih i kako se oni koriste u komunikaciji. Odigran je i kviz Kahoot! o emocijama koje mi ljudi u stvarnom svijetu neverbalno pokazujemo. Učenicima je ovo bilo jako zanimljivo i svi su se s veseljem natjecali. Rješavali smo i Escape Room te Vjevericu i Internet.

S učenicima 5. i 6. razreda smo radili OPASNOST GDJE GOD KLIKNEŠ. Na početku su učenici gledali film i kratko smo razgovarali  o njemu. Zatim su stvarali neželjenu poštu i uočavali njezine  loše strane. Upoznali su se i ponovili znanje o virusima i načinima kojima se može spriječiti njihovo širenje računalom. Imali su grupni rad i rješavali su nastavni listić te na kraju radili prezentaciju o nekim virusima koje do sada  nismo spomenuli.

Uz to, u područnim školama je održana radionica: „Stani! Blokiraj! Reci!“ Učenicima su se podijelili crveni, žuti i zeleni kartoni. Učiteljica je čitala primjere elektroničkog nasilja i primjere ponašanja na internetu koji ne uključuju nasilje. Učenici su dizali obojane kartone ovisno o tome slažu li se ili ne sa navedenom tvrdnjom. Potom su gledali video o nasilju putem interneta te komentirali pogledano prema postavljenim pitanjima. Samostalno su izrađivali plakat s porukama koje šaljemo jedni drugima uspoređujući one koje su loše („Ružna si u toj haljini“) i one koje bi trebalo preoblikovati u dobre („Ne stoji ti baš ova boja haljine ili kroj, ljepša ti je roza.“). Koristeći alat „canva“ učenici su izradili plakat o savjetima i pravilima ponašanja na internetu.

U sedmim i osmim razredima područne škole održali smo parlaonicu i radionicu o ovisnostima na internetu i ovisnosti o online kupovini, društvenim mrežama i igricama. Učenici su rješavali test ovisnosti i dobili povratne informacije jesu li ovisnici o internetu. Nakon završenih radionica dobili su ugovore koje potpisuju sami sa sobom da će brinuti o svojem zdravlju u skladu s time paziti koliko vremena provode na internetu, te da će se ponašati u online svijetu onako kako se treba ponašati i u stvarnosti.

Učenici 7. i 8. razreda su gledali edukativni film TKO SE TO ŠALI S MOJIM PODACIMA.  Nakon gledanju smo razgovarali o filmu te su pisali svoj osvrt na film.

Neki od osvrta:

Vanja Poslon 7.c

Sviđa mi se to što se prikazuju pravi problemi interneta ali I kako ih riješiti, pokazuje se što ne smijemo raditi preko interneta te kako se bolje zaštititi. Žao mi je što su ljudi bili dovoljno naivni da ih netko prevari i što su tako lako dali svoje podatke nepoznatim osobama, ali mi je drago što su ti problemi bili riješeni.

 Nika Ferček 7.c

Sviđa mi se što su realni životni problemi prikazani na neki način pozitivno i kreativno , to što dobivamo primjer da društvene mreže i ljudi iza tih društvenih mreža nisu jednaki kao uživo ni po izgledu ni po karatkeru na društvenim mrežama možemo biti tko god poželimo a osobe koje za to ne znaju mogu biti lakovjerni i određeni to iskoriste. MORAMO ZAPAMTITI DA JE BITNO BITI OPREZAN SA BILO KIME I NIKAD NE ZNAMO ŠTO ĆE SE DOGODITI SUTRA, I TKO ĆE NAŠE PODATKE ISKORISTITI U SVOJU KORIST!

Bela Dragčević 7.c

Film mi se svidio zato jer se mnogim ljudima događaju stvari koje su bile prikazane u filmu. Svoje osobne podatke nikad ne smijemo davati nikome, čak niti prijateljima, a kamoli nekome koga ne poznajemo. Meni se nikad nije tako nešto dogodilo, ali moguće je I moram paziti. 

 Kimi Gregurović 7.c

U filmu mi se svidjelo to što nas uči o tome kako zaštititi svoje osobne podatke, s kime ih dijeliti…Film mi se još svidio zbog načina na koji je Agencija prikazala tu temu u stvarnim i realnim primjerima.

 Kiara Šimunić 7.c

Film je jako dobar jer je nas uči da nikada ne dajemo svoje podatke nikome. Ako želimo svoje podatke nekome poslati moramo razmisliti dali je to pametno i što bi nam se moglo dogoditi. Način na koji možemo spriječiti krađu identiteta je da prijavimo policiji ili roditeljima ili da blokiramo tu osobu. Bilo na Instagramu ili na Facebooku ili bilo gdje drugdje moramo biti oprezni i paziti na svoje podatke. Ako imate problem na internetu obratite se roditeljima ili nekom starijem za pomoć. Savjet: Nikada ne šaljite svoje slike ili svoje osobne podatke

Luka Hržica 7.c

Ovaj film me podsjetio kako je važno štititi svoje podatke pod svaku cijenu te ih ne odavati nikomu, čak niti ljudima koje poznajemo. Svidio mi se način na koji su prikazane priče, a nije mi se svidjelo kakva čudovišta vrebaju na internetu- kakvih groznih ljudi tamo ima… Stvarno ne bih želio da se bilo tko nađe u takvoj situaciji, a pogotovo ne ja…

Mirta Pavić 7.a

U filmu se radi o prijateljima koji gledaju kratke filmove o krađi osobnih podataka prema istinitim događajima. Neki od primjera su kako je muž upotrijebio podatke od svoje bivše žene za istraživanje ili kako je djevojčica stekla online prijatelje i njima slala svoje fotografije (na kraju je njezina majka zvala policiju i otkrilo se da su njezini ''prijatelji'' bili odrasle osobe koje su ju iskorištavale). Svidio mi se film jer je bio poučan-uči nas da ne bi nikome smjeli otkrivati svoje podatke osim bližnjima jer bi ih mogli zloupotrijebiti kao što je jedan susjed iskoristio drugoga uz pomoću OIB-a i ostalih podataka. Nisu mi se svidjeli ljudi koji su iskorištavali osobe koje su im vjerovale iako mi se niti ne sviđaju lakovjerni ljudi koji su im samo tako otkrivali (u nekim slučajevima) svoje podatke.

Ema Novak 8.a

U filmu se govori o krađi identiteta, nedozvoljenoj uporabi osobnih podataka, neadekvatnoj zaštiti osobnih podataka, lažnim profilima n društvenim mrežama, obradi osobnih podataka u svrhe marketinga te zloupotrebi osobnih podataka djece na internetu. Ovaj film smatram vrlo poučnim. Svaka scena u filmu prikazivala jer različite probleme na internetu. Svaki problem imao je svoje posljedice .  Najviše mi  se sviđala  priča Tine i njezine mame  jer su  pričale o temi koja se danas  najčešće  događa  kod mladih. Tinejdžeri vjeruju nepoznatim ljudima na internetu te im daju svoje podatke i šalju svoje slike ne  razmišljajući o mogućim posljedicama.