Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Krapina

Književni susreti i promocije knjiga sastavni su dio kulturne i javne djelatnosti škole, a posebno rada i kulturne djelatnosti školske knjižnice. Oni ostaju u posebnoj uspomeni.

Danas više nego prije 20 tak godina (kad je nastao roman "Maturalac" 1993.) mladi su okrenuti drugim medijima, zaokupljeni modernim tehnologijama pa je jedna od zadaća školske knjižnice poticati i razvijati ljubav prema knjizi i čitanju - užitku koji se zaboravlja i zapostavlja.

Zato je upriličen književni susret s autoricom koja piše za djecu i mlade, s poznatom hrvatskom novinarkom, fotografkinjom i književnicom Brankom Primorac, u organizaciji izdavačke kuće Alfa.

Susretu je prisustvovalo oko 150 sedmaša i osmaša u pratnji učiteljica hrvatskog jezika i drugih djelatnika škole.

Nekoliko riječi o gošći:

Pisanjem se bavi cijeli život. Još u 4. razredu osnovne škole objavila je tekst u dječjem časopisu „Radost“, a prve priče piše u omladinskom časopisu „Tina“ pod djevojačkim imenom Branka Matić.

Piše i dječje priče za radio te kratke i duže krimi-priče za Večernji list pod pseudonimima Adela M. Fisher i Fischer.

U književnost ulazi 1993. godine s dva romana za djecu i mladež: "Maturalac" i "Mama, pazi pas!" pa slijede romani: "Sve zbog Ane" (1996.) što je svojevrsni nastavak "Maturalca", i "Ljubavni slučaj mačka Joje" (1998.) koji je uvršten u lektiru za 5. razred.

Napisala je i biografski roman (dokumentarnu prozu) "Perešin, život i smrt" (2001.) za koju je dobila Nagradu "Bili su prvi kad je trebalo", za najbolju prozu o Domovinskom ratu u 2001.

Također je napisala i knjigu "Moj djed astronaut" (2002.) i krim-roman o maloljetničkom zločinu "Divlje godine" (2011.).

Najnoviji joj je roman koji govori o nasilju među mladima objavljen 2012. pod naslovom "Zvonka Zmaj i Tri kavalira".

Iz hobija se bavi fotografijom pa je imala i šest samostalnih izložbi, na temu krošnje i paških čipkarica, te više zajedničkih.

Otkrila nam je da je za izbor njenog zvanja i zanimanja zapravo zaslužna LJUBAV - zaljubila se u mladića koji joj je u razgovoru sugerirao da bi ona mogla biti novinarka. Također je rekla da nikad ne znamo koja osoba iil susret može odrediti naš životni put.

Zahvaljujemo književnici na prekrasnom susretu i riječima koje su rezultat njenog osebujnog života.