Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Krapina

Umijeće pripovijedanja (Art of Storytelling) je pradavna, ali temeljna životna vještina. 

"Naime, oblik je to komunikacije koji je prisutan u ljudskoj vrsti od njezina početka, i upravo su naši pretci na taj način oko kućnih ognjišta, pričanjem priča, tj. usmenom komunikacijom i pripovijedanjem, postizali uspjeh u prenošenju tradicionalne životne mudrosti, stečenih znanja i iskustava. Vještina je to s kojom se rađamo, no samo onaj koji prepoznaje dar, vježba ga i usavršava, vješt je pripovjedač i prenositelj riječi koju stavlja pred publiku. 

Zašto smo zaboravili pripovijedati? U suvremenom pristupu učenju i poučavaju, kada se govori o svladavanju vještina, govori se o važnosti usvajanja čitanja, pisanja, govorenja, kritičkog mišljenja, numeričkih sposobnosti, emocionalne i socijalne inteligencije… vještinama koje su se razvijale postepeno razvojem znanosti i ljudskog napretka, no sve je počelo s vještinom pripovijedanja od koje se razvojem društva, znanosti i digitalne tehnologije sve više udaljavamo. (preuzeto s: https://artofstorytelling.kreativnistudio-logos.hr/2022/01/09/pripovijedanje-vazna-zivotna-vjestina/)

Umjetnica Margareta Peršić, kaže za sebe: "“Stvaram, dakle jesam!”. Rođena u Zagrebu 1976, pozavršavala neke škole, onu životnu još tešem. Izrađujem lutke i male im haljinice, bojam slike i slikovnice, pripovijedam priče i bajke i u jednoj od njih perem posuđe. Članica sam nevelikog jata samostalnih umjetnika i slobodna skoro, baš ko ptica!

Priče postaju žive samo ako ih netko nekome ispriča, ili ih pročita pa se likovi, boje, mirisi događaji  ispred nas kao stvore. Priče su sastavljene od riječi, riječi od slova." (preuzeto Magic Dolls).

Na početku susreta, voditeljice konferanse (za B-smjenu: Tea Sinković i Kaja Presečki iz 7.c razreda te za A-smjenu: Tena Salopek i Ivona Puh iz 8.a razreda) predstavile su gošću.

Svaka bajka počela je s "Bilo jednom davno, iza sedam mora, iza sedam gora, iza sedam dola..."

Na koji način pripovjedačica izabire glumce je njezina tajna...

Prva bajka govorila je o kralju koji je želio oženiti prekrasnu princezu, o sinovima koji su imali posebne vještine, a jedan od njih je svirao čarobnu frulu, plesao... kako su osvajali princezu za kralja i kako je ona bila mudra u svojim zahtjevima...

U drugoj bajci slušali smo priču o kraljeviću koji je tražio svoju princezu uz pomoć vjernog sluge...

Kako to inače biva, svaka bajka završila je s "Čiča miča, gotova je priča" i s naklonom glumaca.

Vjerujemo da će ovo iskustvo sudjelovanja u pričaonici učenicima ostati duboko u sjećanju, posebno onima koji su bili akteri u samoj priči.

Umjetnica Margareta ponovo je uhvatila učenike u svoju nevidljivu mrežu čarolije, osvojila pozornost i proizvela salve smijeha kako glumaca, tako i nas koji smo slušali i uživali u pripovijedanju.

„Duboka ljepota pripovijedanja leži u onome nevidljivome – u energiji koja se stvara između pripovjedača i slušatelja te u kreiranju naoko nevidljivih, a toliko važnih svjetova koji nas uče mnogočemu, poput svjetlosti voštanice vode kroz labirinte naših života.“ (Živković: 2017) 

Definitivno, vidimo se opet!

Zahvaljujemo izdavačkoj kući Školska knjiga i g. Mihaelu Kralju što su nam omogućili ovaj susret!

Ostale fotografije.

Umijeće pripovijedanja (Art of Storytelling) je pradavna, ali temeljna životna vještina. 

"Naime, oblik je to komunikacije koji je prisutan u ljudskoj vrsti od njezina početka, i upravo su naši pretci na taj način oko kućnih ognjišta, pričanjem priča, tj. usmenom komunikacijom i pripovijedanjem, postizali uspjeh u prenošenju tradicionalne životne mudrosti, stečenih znanja i iskustava. Vještina je to s kojom se rađamo, no samo onaj koji prepoznaje dar, vježba ga i usavršava, vješt je pripovjedač i prenositelj riječi koju stavlja pred publiku. 

Zašto smo zaboravili pripovijedati? U suvremenom pristupu učenju i poučavaju, kada se govori o svladavanju vještina, govori se o važnosti usvajanja čitanja, pisanja, govorenja, kritičkog mišljenja, numeričkih sposobnosti, emocionalne i socijalne inteligencije… vještinama koje su se razvijale postepeno razvojem znanosti i ljudskog napretka, no sve je počelo s vještinom pripovijedanja od koje se razvojem društva, znanosti i digitalne tehnologije sve više udaljavamo. (preuzeto s: https://artofstorytelling.kreativnistudio-logos.hr/2022/01/09/pripovijedanje-vazna-zivotna-vjestina/)

Umjetnica Margareta Peršić, kaže za sebe: "“Stvaram, dakle jesam!”. Rođena u Zagrebu 1976, pozavršavala neke škole, onu životnu još tešem. Izrađujem lutke i male im haljinice, bojam slike i slikovnice, pripovijedam priče i bajke i u jednoj od njih perem posuđe. Članica sam nevelikog jata samostalnih umjetnika i slobodna skoro, baš ko ptica!

Priče postaju žive samo ako ih netko nekome ispriča, ili ih pročita pa se likovi, boje, mirisi događaji  ispred nas kao stvore. Priče su sastavljene od riječi, riječi od slova." (preuzeto Magic Dolls).

Na početku susreta, voditeljice konferanse (za B-smjenu: Tea Sinković i Kaja Presečki iz 7.c razreda te za A-smjenu: Tena Salopek i Ivona Puh iz 8.a razreda) predstavile su gošću.

Svaka bajka počela je s "Bilo jednom davno, iza sedam mora, iza sedam gora, iza sedam dola..."

Na koji način pripovjedačica izabire glumce je njezina tajna...

Prva bajka govorila je o kralju koji je želio oženiti prekrasnu princezu, o sinovima koji su imali posebne vještine, a jedan od njih je svirao čarobnu frulu, plesao... kako su osvajali princezu za kralja i kako je ona bila mudra u svojim zahtjevima...

U drugoj bajci slušali smo priču o kraljeviću koji je tražio svoju princezu uz pomoć vjernog sluge...

Kako to inače biva, svaka bajka završila je s "Čiča miča, gotova je priča" i s naklonom glumaca.

Vjerujemo da će ovo iskustvo sudjelovanja u pričaonici učenicima ostati duboko u sjećanju, posebno onima koji su bili akteri u samoj priči.

Umjetnica Margareta ponovo je uhvatila učenike u svoju nevidljivu mrežu čarolije, osvojila pozornost i proizvela salve smijeha kako glumaca, tako i nas koji smo slušali i uživali u pripovijedanju.

„Duboka ljepota pripovijedanja leži u onome nevidljivome – u energiji koja se stvara između pripovjedača i slušatelja te u kreiranju naoko nevidljivih, a toliko važnih svjetova koji nas uče mnogočemu, poput svjetlosti voštanice vode kroz labirinte naših života.“ (Živković: 2017) 

Definitivno, vidimo se opet!

Zahvaljujemo izdavačkoj kući Školska knjiga i g. Mihaelu Kralju što su nam omogućili ovaj susret!

Ostale fotografije.