Kako bi se svatko osjetio sretnim što je različit, kako bi prihvatili činjenicu da smo jedinstveni, trebamo se međusobno prihvaćati, uvažavati i svakodnevno slaviti ljepotu naših različitosti „

Ovim uvodnim rečenicama započela je kreativna radionica „ JA MOGU, MOŽEŠ I TI – MOŽEMO ZAJEDNO SVI „ kojom smo 3. prosinca  u našoj školi obilježili Međunarodni dan osoba s invaliditetom.

Radionicu su vodili Ivana, Josip i Kristijan, učenici s posebnim potrebama .

Onu su svojim prijateljima demonstrirali izradu nekoliko vrsta božićnih ukrasa prezentirajući tako svoje posebne vještine i kreativnost.

Cilj radionice bio je podizanje razine svjesnosti o prihvaćanju, uvažavanju , bogatstvu i ljepoti različitosti, a s posebnim naglaskom na razvoju samopouzdanja i socijalnih kompetencija učenika s posebnim potrebama.

Fotografije nasmijanih dječjih lica ozarenih radošću druženja i ponosom dokazuju da je uspjeh uvijek zagarantiran kada nas vode načela dobrote, istine, ljepote i ljubavi.

Evo što su rekli neki od sudionika radionice:

„ Najviše mi se sviđa što smo se družili i bili veseli! „

„ Sve mi se svidjelo- puno smo se zabavili i veselili! Učenici voditelji su super dobro prezentirali ! „

„ Najviše mi se dopalo izrađivanje anđela. Učenici koji su prezentirali su bili odlični- super su nam pokazali kako napraviti radove. Jako mi se svidjelo! „

„ Bilo je super!! „

„ Voljela bih da opet imamo takvu radionicu. „

Učenici voditelji radionica iskazali su veliko zadovoljstvo radionicom, svojim angažmanom i utjecajem na razvoj vještina. Rekli su :

 „ Najviše mi se dopalo to što su učenici slušali kako će što napraviti: osjećala sam se ugodno i ponosno! „  ( Ivana )

 „ Bilo mi je lijepo i zabavno. Sve mi se najviše dopalo. Bio sam sretan .  „ ( Kristijan )

 „ Prvi puta sam vodio radionicu. Bilo je lijepo.Najviše mi se dopalo sve! „  ( Josip )