Iva P.: Susret sa Sarom je u meni probudio snažne emocionalne reakcije. Razlog tome je činjenica da Saru poznajem od malena, točnije od njezine 11-12 godine te sam djelomično bila informirana o njezinoj teškoj bolesti. Sara je, naime, trebala poći s mojom starijom sestrom u školu i tako sam zapravo prvi put uopće čula za tu zloćudnu bolest. Kroz sve ove godine, Saru sam upoznavala u različitim životnim situacijama, u školi i izvan nje te mogu sa sigurnošću reći da ju je vrijeme kroz koje je prolazila na neki način odredilo.

Kao i tada, tako je i ovaj susret sa Sarom na mene ostavio dubok dojam i bilo mi je teško zaustaviti suze koje su navirale zbog situacija o kojima je pričala. Njezina priča podsjetila me da je mnogo istine u poslovici da je zdravlje najveće bogatstvo koje čovjek može imati. Također sam stekla dojam da nam je isto i Sara htjela poručiti, kao i da nikada ne smijemo odustati, da se ne smijemo predati i da se moramo radovati svakom novom danu. Jako mi je drago što nas je Sara posjetila.

Dorotea D.: Pojam malignih bolesti proteže se kroz našu prošlost, sadašnjost, a protezat će se i kroz našu budućnost. Bolest ne bira spol, vjeru, jezik, nacionalnost…ona jednostavno dođe, pojavi se. Kod te jednostavnosti dolaska, ništa nije jednostavno. U takvim slučajevima primoran si sve gledati drugim očima, naravno u slučaju kad želiš pobijediti i postići onaj 1:0 za sebe.

O takvim bolestima govorila je i Sara. Djevojčica kojoj je sa samo 7 godina dijagnosticirana leukemija. Iako je Sara tada imala samo 7 godina – izborila se, pobijedila je bolest te danas završava 4. razred jezične gimnazije. Tijekom posjeta govorila nam je o čestim snovima o bolnici, posljedicama, prijateljima, zajednici… Govorila je o svemu, ali nijedna ta riječ nije ni 1% onoga što je ona, sa samo 7 godina, proživjela.

Nika M.: Kad nam je Sara došla na sat, bilo mi je drago zbog toga što je na taj način širila svjesnost o bolesti leukemije.  Govorila je o lijekovima koje je primala, terapijama i sve je zvučalo strašno. Začudila sam se kad sam čula da sam i ja koristila neke od lijekova kao i ona. Žao mi je što je prošla kroz sve to.

Valentino C.: Bio sam sretan kad sam čuo da dolazi djevojka koja je imala leukemiju i koja ju je pobijedila. Puno mi je stvari ulazilo u glavu. Pitao sam se kako će ona nas doživjeti. Kad je stigla, „zacementirao“ sam se za stolicu, bojeći se da nešto ne zeznem. Žao mi je što joj se to dogodilo. Sve u svemu, susret je bio lijep.

Jan S.: Bilo mi je zanimljivo saznati nešto novo o leukemiji, ali bilo mi je jako žao djevojčice i cijelog njezinog djetinjstva jer je sve to proživljavala. Znam kako joj je bilo. Kad sam imao 8-9 godina, mama mi je oboljela od raka. Nisam se usudio postavljati pitanja kako je ne bih povrijedio. Hvala Bogu da su danas i Sara i moja mama dobro.

Prilog pripremila: Martina Cigula