Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Krapina

Na početku sve prisutne pozdravila je predsjednica Udruge Ljiljana Mužar, a zatim su svi učenici dobili akreditacije za sudjelovanje u radionici. Početna suzdržanost i sramežljivost nestala je kad je krenula glazba.

Nakon što su se predstavili jedni drugima, pomalo plaho i vrlo kratko, krenuli smo s igrama. Najprije su zaigrali Glazbenu stolicu i nastala je gužva jer su svi željeli u tome sudjelovati. Suzdržani David s početka igre, nije htio sudjelovati, na kraju nije htio odustati niti kad je izgubio stolicu pa smo morali nekoliko puta vraćati ga u igru. Ljutnje nije bilo, dapače svi su se od srca nasmijali njegovoj upornosti.

Nakon toga zaigrali smo igru Ja posijah repu tijekom koje smo nastojali jedni druge naučiti i pjevati i plesati i svirati u istom ritmu. Bilo je nespretnosti, puno ponavljanja, ali i puuuno smijeha.

Napravili smo kraću pauzu da se svi skupa okrijepe te su učenici izašli na igralište. Dečki "su se primili" lopte, a djevojčice su koristile spravama postavljenima uz nogometno igralište naše škole. Neki od štićenika Udruge poželjeli su biti učenicima naše škole, divili su se veličini škole, a posebno im se dopalo veliko dvorište i igrališta.

Vrativši se u učionicu, razgovarali smo o različitim instrumentima koje smo na radionici imali. Učenici 6. a bili su vrlo kreativni te su ih i sami pokušali napraviti. Bilo je vrlo bučno, u nekim su trenucima nadglasali i glazbu s laptopa , ali to nikome nije bilo važno. Važno je bilo zajedničko druženje, povezivanje, radost i smijeh.

Na kraju radionice, dok smo se rastajali, svi smo izrazili kako jedva čekamo naš idući susret koji će biti u prostoru Udruge u Đurmancu.

Napisala, Jasna Leljak 

Na početku sve prisutne pozdravila je predsjednica Udruge Ljiljana Mužar, a zatim su svi učenici dobili akreditacije za sudjelovanje u radionici. Početna suzdržanost i sramežljivost nestala je kad je krenula glazba.

Nakon što su se predstavili jedni drugima, pomalo plaho i vrlo kratko, krenuli smo s igrama. Najprije su zaigrali Glazbenu stolicu i nastala je gužva jer su svi željeli u tome sudjelovati. Suzdržani David s početka igre, nije htio sudjelovati, na kraju nije htio odustati niti kad je izgubio stolicu pa smo morali nekoliko puta vraćati ga u igru. Ljutnje nije bilo, dapače svi su se od srca nasmijali njegovoj upornosti.

Nakon toga zaigrali smo igru Ja posijah repu tijekom koje smo nastojali jedni druge naučiti i pjevati i plesati i svirati u istom ritmu. Bilo je nespretnosti, puno ponavljanja, ali i puuuno smijeha.

Napravili smo kraću pauzu da se svi skupa okrijepe te su učenici izašli na igralište. Dečki "su se primili" lopte, a djevojčice su koristile spravama postavljenima uz nogometno igralište naše škole. Neki od štićenika Udruge poželjeli su biti učenicima naše škole, divili su se veličini škole, a posebno im se dopalo veliko dvorište i igrališta.

Vrativši se u učionicu, razgovarali smo o različitim instrumentima koje smo na radionici imali. Učenici 6. a bili su vrlo kreativni te su ih i sami pokušali napraviti. Bilo je vrlo bučno, u nekim su trenucima nadglasali i glazbu s laptopa , ali to nikome nije bilo važno. Važno je bilo zajedničko druženje, povezivanje, radost i smijeh.

Na kraju radionice, dok smo se rastajali, svi smo izrazili kako jedva čekamo naš idući susret koji će biti u prostoru Udruge u Đurmancu.

Napisala, Jasna Leljak